Home
 
 
Poezija
Filozofija
Drevne
civilizacije
 
 
Muzika
Film
Umetnist
Ekologija
 
 
 
Urednik
 
 
 
 
 
Kabala
Tarot
Ji Đing
Feng Šui
 
 
Telema
Vika
Nju Ejdž
Reiki
 
 
 
Web master
 
Willow
 
     
 

SINARHIJA
 
Frater Libero


"Neka mojih služitelja bude malo i tajnih.
Oni će vladati mnoštvom i znanim."

Knjiga zakona - Liber AL vel Legis

I

Sinarhija predpostavlja vladavinu svetom od strane elite prosvetljenih inicijata. Ovo je svetska vlada u formi institucije koja upravlja čovečanstvom na osnovu najviših duhovnim i društvenih principa.

Sinarhija je više od političkog pokreta jer podrazumeva osetljivost na istoriju i evoluciju ljudske rase, razvoj i promenu društvenih zakona koji se menjaju.

Izvesni ljudi bajkovito veruju u postojanje duhovno superiornih bića - Prosvetljenih Inicijata - Tajnih Majstora - koji obitavaju u senci istorije i upravljaju istorijskim procesima putem svojim umnih i duhovnih moći. Postoji verovanje da je mesto u kojem oni obitavaju nazvano Agarta ili Šambala i da se ono nalazi u Indiji, na Tibetu.

Tajni svet Agarte je u izobilju Mudrosti koje je dostupno čovečanstvu putem inicijacija tajnih redova. Tajni redovi i Bratstva su samo uvod u istinsku Mudrost koja izvire iz Šambale.

Može se reći da se nad haosom i anarhijom teži upravljati svetom putem Sinarhije.

Ordo Ab Chao. Red Nad Haosom.

II

Principi Sinarhije se oslanjaju na sprovođenje ideja institucije koje su zasnovane na duhovnim i društvenim temeljima. Sinarhija je zasnovana na principima, za razliku od anarhije ona predstavlja Red i Hijerarhiju kojom upravlja Autoritet.

Autoritet kontroliše tri najvažnija dela društva - Religiju, Vojsku i Obrazovanje, a pod ta tri dela spadaju ostali.

Pod Edukacijom se ubrajaju kultura, umetnost i nauka.

Pod Zakonom se ubrajaju sudovi, policija, vojska i spoljni odnosi.

Pod Ekonomijom spadaju sindikati, vlade i radnička klasa.

Najviša ambicija Sinarhističke filozofije je društvo bez klasa. Samim tim sinarhističko društvo ima odgovornost nad političarima koje predvode Mudri.

Mir, pravda i prosperitet mogu biti dosegnuti kroz procese kojima prolazi društvo. Moraju se sagledati principi na kojima je civilizacija zasnovana, sveti spisi drevnih civilizacija koji sadrže vredne sociološke aspekte, ono što podučavaju i primetiti odakle su došle velike civilizacije, te kako su se razvile i evoluirale.

Istorijska lekcija je zasnovana na objedinjujućim rezultatima eksperimenata koji su izvedeni u civilizaciji. Poznavanje društvenih problema i rešavanje tih problema omogućava primenu viših znanja. Društvo i država koji bi bili zasnovani na bilo kakvom robovskom obliku su beskorisni, a Sinarhija je jedini model vlasti koji prevazilazi postojeći kapitalizam, feudalizam, demokratiju i monarhiju.

Prvi impulsi ka sinarhističkim federacijama su ujedinjavanje država - oni se moraju uspostaviti na ekonomskim federacijama koje povezuju ekonomske interese država, ali i ekonomiju interesa društva. Ekonomski interesi su materijalni stadijum ujedinjenja sveta. Nad materijalnim oblicima se grade drugi oblici ujedinjenja - ujedinjenje kulture, inteligencije, zakona, kontrole, rada i naposletku religije. Sve su to procesi koji se sprovode evolutivnim metodima. Ovakva ujedinjavanja poništavaju granice država. Svet postaje jedno. Planeta i čovečanstvo se ujedinjuju.

E Pluribus Unum. Jedan narod.

III

Sinarhija predstavlja kombinovanu vladavinu, a može se pojmiti kao sinergistički upliv u politici. Čak ni Aristotel iz Atine nije hteo da ikojem pojedinačnom obliku vladavine prizna ideal već je naglašavao da je ono što je ispoljeno kao dobra vladavina ustvari ono što je uspelo da profunkcioniše. Pre svega je neophodno živeti u skladu sa prirodom, to je preduslov. Kooperacija i međusobna pomoć treba da ostvare jednostavan cilj - ličnu i sveopštu sreću.

Demokratijom vladaju manipulativni demagozi, a taj oblik vlasti je loš koliko i monarhija - vrlo je mala razlika. Razlika je više psihološka nego praktična. Ono što je bitno je život države i kvalitet življenja u njoj. Teorije koje ne zažive ne znače ništa, računa se ono što je ostvareno u realnosti. Ostvareni modeli prikazuju stanje, prikazuju procese koji su doveli do tog stanja i sagledavanjem kompleksne slike istorije prikazuje potencijale budućnosti.

Predsednici, ministri, kraljevi i kraljice ne vladaju državama - oni su načinjeni za vlast - kreirani da bi sprovodili principe trenutno željene vlasti. Oni se usmeravaju da vladaju u domenima religije, aristokratije (meritokratije), korporacija i narodnih masa. Glavešine država su lutke čije žice i udove pokreću interesne grupacije koje ih drže - čvrsto... ili labavo...

Povremeno, poneki čvrst "igrač" se pojavi na pozornici te može ponekad uticati na pravce razvoja i odvijanja događaja. Nekada se veze sa takvim "lutkama" preseku, a ona sama biva sklonjena sa pozornice - ako ne sledi scenario.

U nazovi jakim demokratskim zemljama narod, a ne parlament, vodi društvo. To je površno viđenje. Korporacije i interesne grupacije novcem kontrolišu planove. Multinacionalne kompanije imaju interesne sfere i interne ekonomije veće od mnogih država. Takve kompanije jesu države za sebe iako nemaju svoju stolicu i poslanika u Ujedinjenim Nacijama.

Kako sistem funkcioniše jeste bitniji detalj od toga kakva je zastava, kruna ili neko slično površno obeležje, nacionalnost recimo... Realnost sistema mora da počiva na dve bazične stvari - ljudskim pravima i slobodi govora. Očito je da svet, definitivno, nije još ispunio ovaj "ideal" - ali postoji Sila koja upravlja tokom događaja koja vodi čovečanstvo ka tome. Duboka reforma je vrlo problematična za sprovođenje. Nazovi demokratija, pa i monarhije jesu prepreke. Šta reći za komunizam i fašizam? To su neophodne faze evolucije. Kontrakcije i ekspancije ljudske svesti.

Svaki oblik vlasti je tiranski dokle god sebe smatra vlašću - a ne službom, tj. dok se tako ne ponaša.

Aristokratija koja nastaje od meritokratije je vrlo prirodna stvar jer se stvara sposobnošću i inteligencijom u smislu upravljanja nad svojom sudbinom. Nagrada za to je mogućnost upravljanja širim ekonomskim i interesnim domenima. To nikako nije statičan i hijerarhijski feudalni sistem kojim se postiže socijalni status. Prava donose odgovornost. Uspon sam po sebi pretpostavlja i mogućnost pada. Stvoreno, nasleđeno i trenutno bogatstvo jesu pogodnosti i obeležja vlasti. Ali svaki oblik ponašanja i upravljanja koji može da izmakne kontroli ujedno biva preindisponiran ka manipulaciji od strane nekog drugog centra moći - koji se takođe uspostavio meritokratski.

Religija je element koji je izuzetno duboko ukorenjen u društvu te se ne može potceniti. Oficijelno država i crkva su odvojene, ali to je samo pitanje formalizma, ne i konkretnog ponašanja vlasti i naroda. Religija se u svom najnižem nivou ponašanja ne smatra ničim drugim do faktorom kojim se barata u cilju sprovođenja posebnih ciljeva Sinarhije. Religije sveta na stvarnom duhovnom nivou nisu bitni činioci budući da konceptualno i filozofski, pa ni istinski Duhovno, ne odražavaju Univerzalnu Istinu. Univerzalna istina je rezervisana za (meritokratski određeno) pojedince koji su izabrani kao pogodni i sposobni da prime i čuvaju tu Istinu - do pravog momenta kada će velika promena religija biti izvedena.

Kapitalizam se projektovan na demokratske sisteme potpuno kontroliše sistemom informisanja. Dostupnost i kontrola nad izvorima i tokovima informacija su modusi kojima se postiže sputavanje, održavanje ili usmeravanje društvenog sistema. Vitalne informacije nikada ne dolaze do naroda - to je dokazano beskorisno.

U hijerarhiji vlasti funkcionalan je onaj sistem u kojem svako vrši svoju prirodnu ulogu koja mu je određena merom volje i milosti Inteligecije i proviđenja Duha Velikog Neimara Svemira. Takva vlast istinski još nije manifestovana i jasno je da po svom smislu jeste utopistička. Ideja savršenog društva u kojem sve funkcioniše u potpunom skladu jeste ideal Sinarhije - ali i činjenično jeste utopija. Stoga se položaj svakoga u hijerarhiji određuje meritokratskim principima.

Idealna jednačina kvalitetnog društva je sinergistički zbir kombinacije uticaja religije, aristokratije, korporacija i naroda koji vođeni sinarhijom ostvaruju kvintesenciju svojih prirodnih osobina i kapaciteta. Ono što se ostvaruje kada se ove komponente dinamički uravnoteže može dovesti do evolutivnih koraka napred u razvoju čovečanstva. Korupcija svake i bilo koje komponente donosi raspad sistemu. Sistemi društava i država su se gotovo uvek raspadali putem ratnih sukoba.

IV

Očiti cilj sinarhističkog pokreta je uspostavljanje ekološki održivog Novog Svetskog Poretka. Ova vizija obuhvata stvaranje jednonacionalne globalne ljudske populacije - i to do određenog datuma, kao i restauracija biosfere u stanje kakvo je bilo pre jednoga veka.

Da bi se ostvarila ova vizija promene se odvijaju na svim nivoima koji su bitni - obrazovanje, zakon i ekonomija koji su do sada imali jedan razvojni tok dovedeni su do tačke u kojoj ne mogu normalno da se razvijaju.

Mora se shvatiti da na sceni uvek postoji sadejstvo sila koje održavaju ravnotežu u razvoju čovečanstva. Jedna sila stvara promenu, druga teži da održi postojeća stanja sputavanjem promena. Ovo nisu "crno-beli" odnosi. Jedna sila uvek želi da zadrži (za sebe i svoj komfor) trenutno ostvareno stanje, dok druga sila uvek gura društvene poretke u promenu.

Razvoj nauke je grubo sputan ekonomskim interesima. Religija je sputana zastarelom dogmom. Obrazovanje je sputano očajem u koje čovečanstvo srlja. Zakon je vezan korupcijom.

Dok jedna sila uporno održava sisteme druga ih razgrađuje. Razgrađivanje se odvija probojem ideja na nekom od tri osnovna dela sinarhističkog koncepta - ili, u slučaju nesposobnosti vršenja promene - ratom.

Velika populacija i industrijska aktivnost izazivaju izumiranje vrsta i uništavanje biosfere. Politička struktura, koja broji više stotina država, sa svim društvenim uređenjima i vladajućim aparatima, nad mnoštvom nacija, ograničava slobodu kretanja, komunikacija, razvoja obrazovanja, kulture. Zavisnost indistrije od fosilnih goriva i energije koja se dobija iz nečistih i nesigurnih atomskih sistema preti da će se urušiti u istom momentu kada nedostatak postane definitivan.

Fašistički način rešavanja ovakvog problema je depopulacija genocidom. Svaki sistem ima svoje rešenje. Pitanje je koliko konzumerizam ima mogućnost da se obuzda. Komunizam bi ošišao sve glave koje štrče, religija svakoga ko ne veruje u "pravovernost"... rešavanje problema razvoja čovečanstva se ne zasniva na usvojenoj platformi, već na stvaranju nove koja je nadgradnja svih prethodnih. Na osnovu stečenih saznanja iz istorije i posmatranja ostvarenih sistema moguće je upravljati dinamičkim procesima. Promena se ne podstiče na jednom nivou, već su dejstva uticaja raspoređena u svakom domenu.

Izazivanje globalnog rata je samo jedna moguća solucija. Sinarhističko rešavanje problema vladavine ne podrazumeva neophodnost rata. Niti se sinarhistički modeli usklađuju sa idejama uništavanja i ubijanja. Meritokratski odabir upravitelja sistema nikada ne može biti potpuno jasan onima na nižoj grani hijerarhije. Upravo zato je hijerarhija graduirana i sama u sebi i u sistemima koje pokreće. Postoje hijerarhije na hijerarhijama, a da "niže" hijerarhije nisu ni svesne "viših". Istinska vlast je potpuno skrivena u sinarhističkom modelu.

Strategija razvoja čovečanstva i evolucije planete je skrivena u umovima i svesti Vladara iz Senke. Ta strategija se ne oslanja samo na iskustvo istorije i inteligenciju nauke i filozofije već i na duhovne uticaje. Ona se sprovodi prema veoma preciznom "astrološkom" kalendaru.

Ko može vladati post-industrijskim svetom? Grupa? Jedna nacija? Jedna religija? Istorija pokazuje da se nove civilizacije obično uzdižu na ruševinama i po propasti prethodne. Ako se pomisli da bi jedna nacija mogla vladati svetom, odmah se tome suprotstavlja ideja globalnog rata koji bi sa sadašnjim mogućnostima uništavanja sveo tu naciju na šačicu ljudi koja ne bi imala kompletan sistem, niti vlasti, niti dovoljan broj populacije da opstoji kao nacija.

Svetske religije, same po sebi su vrlo militantne i agresivne, kako u domenu prozelitizma toliko i na ekonomskom planu. Svaka ima svoju istoriju obeleženu užasima osvajanja - i dogmatski jakim oponentima koji su zatrti silom. Nijedna od velikih religija ne može da opstane u budućnosti - ako neće da se podvrgne promeni. Kao zatvoreni sistemi konvencionalne religije će se u određenom momentu raspasti ili raspršiti - ili će svojom agresivnošću gurati svet u propast sukobom sa "oponentima" vere - sve zbog dominacije nad populacijom (i ekonomskim elementima koje populacija predstavlja). Nove religije, poput Sajentologije, su generalno konzistentnije sa odgovornim upravljanjem planetom. Gnosticizam koji podzemno buja može takođe u izvesnom momentu izazvati poništavanje starih verovanja - ali jedino u sadejstvu sa naukom i obrazovanjem. Besmislenost ateizma nikada i nije dolazila u obzir za sinarhistički vođenu planetu. Univerzalna Religija je generalno najpodrobnije sadržana i preneta inicijacijama Masonerije i njenih viših stepenova hijerarhije - iako Masonerija sama po sebi nije religiozna institucija.

Masonerija, kao globalna organizacija, ima najsnažniju tradiciju tajnosti, smisla predodređenosti i dokazala je sposobnost da uspostavlja nacije prema masonskim principima i redu.

Slobodno zidarski red je polu-javna, polu-tajna bratska organizacija koja obuhvata sistem moralnosti ogrnut alegorijom i ilustrovan simbolima, koja je i potvrdila sposobnost da preživi i u najtežim uslovima. Njeni članovi veruju u Boga - Velikog Neimara Svih Svetova, a veruju i u besmrtnost duše nakon smrti. Njeno članstvo je obavezano zakletvama koje postoje već stotinama godina, odražava disciplinu i privrženost Veštini, kao i lojalnost sabraći Masonima, članstvo se meri u milionima pripadnika reda, a samo ustrojstvo je pretrpelo minimalne (zanemarljive) izmene od svog prvog pojavljivanja i obznanjivanja u javnosti. To je dokaz kvalitetnog ustrojstva i organizovanja na uzvišenim i stabilnim idealima čovečnosti.

Masonerija je predodređena da preživi bilo kakav lom ili kolaps globalnog sistema. Tokom istorije Masoni su bili članovi vlada, službi, vojske i poslovanja na svim nivoima i svojim uticajem su usmeravali razvoj događaja. Masonerija poseduje potencijal, u smislu inteligencije i moralnosti, za upravljanje celokupnim sistemom, pogotovo što državne i nacionalne odrednice ne predstavljaju nikakvu prepreku u povezivanju Masona. Gotovo sve vlasti, gotovo svih država na svetu jesu sastavljene od Masona.

Masonerija je prvi i najevidentniji sloj sistema Sinarhije - vladavine tajnih društava.

Ipak, Slobodno zidarstvo predstavlja samo školu u kojoj se određeni ljudi razvijaju kvalitetnim obrazovanjem, te odakle tek pojedini bivaju uključeni u više hijerarhije sinarhističkog modela. Zbog svoje veze sa "profanim" svetom, Slobodno zidarstvo je i polje dejstva kroz koje deluju sinarhistički uticaji. Masonerija ne kroji sudbinu sveta, ona je samo sprovodi.

Može se prepoznati da (generalizovano) postoje tri sloja sinarhističkih tajnih društava i svako ima troslojnost hijerarhije - ma koliko da graduiranih stepenova svaka celina ima za sebe i sprovođenje svog usavršavanja i delovanja na niže strukture.

Očito je postojanje tajnih društava u obrazovanju, zakonu i ekonomiji, a svako tajno društvo poseduje specifičnosti za domen u kome tajno opstoji. Počevši od klubova u školama i univerzitetima, od klubova kojima se pripada po ekonomskim i socijalnim standardima, do tajnih društava religiozne, hermetičke i okultne prirode. Svaka struktura ima dodirni sloj sa materijalnom emanacijom u svetu, tzv. "Spoljašnji red" - masoni tako imaju "Plave" Lože; zatim se nad njima uzdižu "Crvene" Lože, a nad tim, čega ni Masoni nisu svesni, druge nad-masonske strukture kojima retki (meritokratski odabrani) Masoni pripadaju.

V

Markiz Žozef Aleksander Sent-Iv D'Elveder (1842-1909) bio je francuski filozof i politički naučnik koji je na uzbunu oko rasta anarhije razvio i obznanio svetu socio-politički koncept sinarhije.

Osnovni koncept koji je izložio u nekolicini knjiga predstavlja sinarhiju kao establišment svetske vlade kao instituciju koju vodi i koja je zasnovana na duhovnim, koliko i društvenim principima. Njegove ideje su slične Platonovim (izloženim u "Republici") po kome vlast kontroliše prosvetljena elitna grupa u domenima religioznih, društvenih, političkih i ekonomskih institucija. Najveća Sen-Iv-ova inspiracija su bili vitezovi Templari (preteča Masonerije) koje je predstavio kao potpuni primer istorijskog ispoljavanja sinarhije. Drugi uzor su bili Kelti kod kojih su Druidi - Mudraci predvodili zajednice i društvo u celini. Zbog svojih religioznih elemenata sinarhija može da se pojmi kao oblik Teokratije.

Upravo je Sen-Iva 1885 posetila grupa indijskih filozofa predstavivši mu indijsku kulturu i društveno-političke koncepte, te kako isti izviru i bivaju upravljani iz Agarte. Bivajući veoma impresioniran ovim konceptima u svoj koncept sinarhije je uključio ideje o skrivenim Majstorima, Adeptima i Tajnim Inicijatima - upraviteljima i navigatorima sa unutrašnjih viših planova egzistencije. Njegove ideje su snažno uticale na religiozne filozofe tog doba - Helenu Blavatsku, Žerara Enkosa, Alis Bejli, Rudolfa Štajnera, Maksa Heindla što se prenelo na filozofska znanja koja su sami predstavljali.

Sinarhija je u srži društvene filozofije Martinističkog pokreta, te je gotovo u potpunosti inkorporirana i primenjena u Martinističkim Redovima. "Ordre Martiniste et Synarchique" postoji i danas u izvesnom broju zemalja sveta. Martinistički redovi se po svojoj strukturi i filozofiji nadgrađuju nad Masonerijom.

Novi Svetski Poredak kao ustrojstvo sveta sa jednom vlašću teži da se uspostavi prema modelima Ujedinjenih nacija, Evropske unije, Svetske trgovinske organizacije, Sjedinjenih Američkih Država i sličnih ekonomskih konglomerata čija bi ekonomska vezanost bila nadgrađena teološkim znanjem - što predstavlja uslov za sinarhističko društvo. Ekonomski principi jesu proistekli iz naučnih, tehnoloških i intelektualnih modela, ali za zaokruživanje sistema je neophodno uvođenje novog religioznog i duhovnog elementa - koji se ostvaruje putem uticaja i povezivanja tajnih ekonomskih društava sa tajnim okultnim bratstvima.

Sen-Iv je uveo u shvatanja filozofa ideju o "korenskim rasama" i naveo je postojanje izvesnog "Velikog Belog Bratstva" kao Vrha Vrhova svih Struktura Sinarhije. Čovečanstvo u trenutnom stadijumu predstavlja petu korensku rasu, peti razvojni stadijum ljudske svesti, a legendarna grupa Mudraca iz Velikog Belog Bratstva nadgleda ljudske aktivnosti i preko skrivenih struktura promoviše i sprovodi sinarhističke principe. Velikim Belim Bratstvom upravlja Kralj Sveta - Rex Mundi.

 

Back

Tekst je postavljen uz dozvolu Fr. Aliona Originalno je objavljen u Web Zinu 136 SKAKAVAC 10:

www.scribd.com