| |
Raido je runa koja označava, pored ostalog, životni put i sudbinu pojedinca, kojom upravljaju tri nordijske boginje, Norme. Označava promenu, izazov, ispravni potez i preobražaj, duhovno traženje.
Nekim ljudima dolazi dan
Kada moraju reći veliko Da Ili veliko Ne. Onaj koji srpremno Da sa sobom nosi, govori ga i tako uzlazi do puteva časti i svojih ubeđenja,
Onaj koji kaže Ne, ne kaje se. Upitan ponovo ponovo bi rekao Ne. Pa ipak, to Ne-to ispravno Ne pritiska ga do kraja života. Constantine P. Cavafy
Verovao da je njegova sudbina vezana za more, za okean koji krije nepregledne tajne. Tokom studija, ali i kasnije šetao je pored mora svaki dan upijajući energiju velike vode. Tajne koje su mnogi ribari uspevali da delimično saznaju uvek su u njegovoj pordici bile omiljene priče koje je upijao još kao dečak. Znao je da je njegova sudbina povezana sa veličinom okeana i njegovim skrivenim misterijama. Bića koja su živela u njemu bila su mu bliska i osećao je njihov bol kada su bila ulovljena i upletena u mreže grčkih ribara. Čitao je istorijske knjige i biografije velikih grčkih morepolovaca.
Znao je da je za njega Vojna Pomorska Akademija najbolji izbor. I završio je studije sa uspehom i bez odlaganja. Vremenom je stekao čin poručnika i bilo je vreme da postane kapetan. Nekada u mladosti reč kapetan imala je posebno značenje, bila je sveta za njega. Verovao je, i bio u pravu, da su takvu čast da komanduju grčkom mornaricom imali samo najbolji među najboljima.
Marinos Ricudis je verovao je da je njegova dužnost u neposrednoj vezi sa odbranom njegove domovine. Nije nikada pomislio da bi mu neka druga uloga, sem te mogla biti bila poverena. Ali Grčka je bila članica NATO pakta, koji je 1999-te godine napao susednu državu, Jugoslaviju, kršeći sopstvenu povelju koja je taj savez definisala kao odbrabeni.
Srpski i grčki narod nikada nisu bili u sukobu i jedni druge smatraju bratskim narodima. Teško je naći bilo kakav razlog koji bi opravdao napad NATO pakta na Srbiju. Grčka Vlada je donela političku odluku da ne učestvuje u tom činu neopravdane agresije, jedne od prvih vojnih akcija zapadne alijanse koja nije imala ni odobrenje, niti je bila tema Saveza bezbednosti Ujednjenih nacija.
Ali je i prekršila tu odluku i odlučila da pošalje fregatu „Temistokle“ kojom je komandovao poručnik Ricudis sa zadatkom da ispali projektile na jugoslovensku teritoriju. Marinos je znao da je dobio najteži mogući zadatak. Već posle nekolko dana od početka agresije znalo se da je NATO pakt u svojim akcijama bombardovanja Jugoslavije pogodio zanemarljiv broj vojnih, a veliki broj civilnih ciljeva. Znao je da je stradalo mnogo civila, uključujući i decu.
Kao oficir verovao je da je njegova dužnost da izvršava naredbe pretpostavljenih. Ali verovao je i u grčke heroje, od Ahila i Agamenona do boraca za Ahajski savez, verovao je da mu je zadatak da sledi slavne pretke od kojih je najvažniji od uzora Temistokle, komandant atinske mornarice i pobednik u borbama sa sirijskom flotom koji, verovao je, ne bi, nikada, izvršio naredbu koju je dobio.
Kao vernik Grčke pravoslavne crkve koja je i dalje sledila neke iskre originalnog hrišćanstva dobio je zadatak da napadne srpski pravoslavni narod. Posavetovao se sa svojim duhovnikom, sveštenikom njegove eparhije. Sveštenik je podržao odluku koju je i pre razgovora sa njim doneo. Rekao mu je da Bog štiti nezaštićena i nemoćna ljudska biča, kao i životinje i da najviše ceni one koji slede njegov primer, mnogo više od onih koji napadaju nezaštićene i više i od onih koji napadaju krive.
Sveštenik mu je rekao da grčka armija neće imati milosti i razumevanja za njegovo odbijanje da izvrši naredbu, ali da će ga grčki narod podržati. Rekao mu je da oni koji na pozicijama moći uspeju da zaštite slabije i nemoćne postaju kapetani božije armije i da je taj čin mnogo veći od čina koji od grčke armije nikada neće dobiti.
Bio je odlučan, naredio je da se fregata vrati u luku. Osetio je da njegovi podređeni i mornari osetili olakšanje i da podržavaju njegovu odluku. Odluku je podržala grčka javnost koja je pokazivala ogromnu empatiju za patnje srpskog naroda zbog napada NATO pakta. Veliki grčki kompozitor Mikis Teodorakis je jedan od onih koji su na javnom skupu i koncertu u centru Atine ukazali na nepravdu koji bratski narod trpi u tim danima. Jorgos Dalares je održao koncert u bombardovanom glavnom gradu Jugoslavije, Beogradu a fudbalski tim Aek je odigrao prijateljsku utakmicu sa timom Partizana.
Marinos je znao da nije sam, ali i da je sa njegovom vojnom karijerom završeno. Vojni sud nije imao milosti, oduzeo mu je čin i osudio ga na uslovnu kaznu od dve i po godine zatvora.
Da, bio je to san, dan pre izricanja presude, čuo je glas,,, Nije bio svestan ko mu se obraćao da bi na kraju shvatio da je duh velikog vojkovođe Temistoklea bio u toj ulozi.
“Ti si verovao u grčke ideale, u ideale pravde i časnog postupanja, izvršavanja svih dužnosti koje su obaveza svih koji nose uniformu naše armije. Nekada u moje vreme bilo je slično, i ja sam bio privržen tim idealima. Pobedio sam spartansku mornaricu i obezbedio slobodu za Atinu, dani slave bilo su lepi, ali su zavidni spletkaroši umeli da me uklone iz glavnih uloga. Istorija je učiteljica i ti si imao svoje uloge u prošlim vremenima kada si komandovao, pobeđivao i predvodio najače vojne snage našeg naroda. Ali nekada se u narednim inkarnacijama promene okolnosti i to je onda drugačiji test za sve one koji su imali istorijsko pravo da budu akteri destrukcije.
Nikada nećeš postati kapetan. Tvoja misija mnogo je uzvišenija. Mnogo je kapetana grčke mornarice, ali nijedan od tvojih savemenika nije učinio tako veliko delo, žrtvujući svoju karijeru i slobodu. Ne brini, jer sve lekcije koje si trebao da savladaš u ovom životu si uspešno savladao. Grčka nije imala nikakve posledice tvog čina. Naprotiv dobio si podršku svih pravih patriota i naprednih ljudi u regionu i celom svetu.“
Marinos je dobio odlikovanje Srpske pravoslavne crkve, jedan mural sa njegovim likom je oslikan u centru Beograda, a grčki i srpski narod govori o njemu sa ogromnim uvažavanjem. Radi u grčkoj civilnoj mornarici i upravlja turističkim brodovima.
Naravno, i on je jedan naših, od od Lazarevih vitezova.
U stvari, kapetan.
Σε μερικούς ανθρώπους έρχεται μια μέρα
που πρέπει το μεγάλο Ναι ή το μεγάλο το Οχι
να πούνε. Φανερώνεται αμέσως όποιος τόχει
έτοιμο μέσα του το Ναι, και λέγοντάς το πέρα πηγαίνει στην τιμή και στην πεποίθησί του.
Ο αρνηθείς δεν μετανοιώνει. Αν ρωτιούνταν πάλι,
όχι θα ξαναέλεγε. Κι όμως τον καταβάλλει
εκείνο το όχι -- το σωστό -- εις όλην την ζωή του.
Κωνσταντίνος Πέτρου Καβάφης U novoj zbirci priča "Rune i sećanja" autor opisuje različite zadatke, iskustva i okolnosti iz njegovih prošlih i budućih inkarnacija, uz neke opise aktivnosti vanzemaljskih bića. Jedna od priča koja će biti deo ove zbirke je "Kapetan".
|
|