Divlji trenuci prate tvoje sećanje
na mladost snagu i opojno vino zanosne mirise devojaka i žena koje si tako lako uzimao
kao što se kida prezrela smokva sa grma koji ti se nađe na putu
često odsustvovanje sa više nego blatnjavog kućnog praga
noćne šetnje tuđim gradovima
plač sitne dece koju si viđao u prolazu
ne znajući baš tačno koliko im je godina stideći ih se ako te u prolazu slučajno očeše kakva rasna opštinarka
sada samo podmukli jutarnji kašalj prati tvoje tupe reči odapete u vremenu
misao utopljena u iščekivanju smrti.

|