Tugo, danas se spuštaš sa Sunca

Među tvojim promenljivim vrstama je oblak na nebu

I pene mora na ivicama tvoje dugačke posteljine.

Izgledaš kao Hermiona, usamljena poput nje

Koju kroz tišinu dolaziš da je posetiš sama

Crtajući belu ivicu kao krilo

Da, ti izgledaš kao ona, bio bih zavaran

Da ne vidiš zaključani purpur

Na njegovom vratu još uvek ovlaženog oblakom

Ona ima mnogo ruža na svom krilu

Koje ubadaju svojim trnjem

Njegovu bradu i granitni dragulj.

Kao bradati paun

Prišao sam, prišao sam grižući ruže

Kao pokraverni i razvratni jarac.

Pesma odražava melanholičnu atmosferu preko prirodnih metafora, povezujući tugu i zalazak Sunca. U grčkoj mitologiji Hermiona je kćer Spartanskog kralja Menelaja i njegove žene Helene, koja je imala malu ali i dramatičnu ulogu u Trojanskom ratu. Majka je napustila kada je imala devet godina. Kasnije je bila u ljubavnom trouglu udata za Neoptolemusa, ali je oslobodio njen rođak Orestes.

English version